Misija knjižnice

Narodna knjižnica i čitaonica u Klisu otvorena je za rad s korisnicima 6.12.2016.

Knjižnica je svojim radom i uslugama usmjerena na stanovništvo Općine Klis i okolnih mjesta. Osnivač knjižnice je Općina Klis.

Knjižnica predstavlja informacijsko  središte mjesta te svim svojim korisnicima omogućuje neposredan pristup svim vrstama znanja i informacija. Uz informacijsku, knjižnica ima važnu društvenu ulogu kao dnevni boravak lokalne zajednice, mjesto susreta i druženja .

Misija je učiniti knjižnicu kulturnim i informacijskim centrom zajednice gdje će se u ugodnom prostoru i pozitivnom ozračju stjecati nova znanja i vještine, razvijati kreativni potencijali, podupirati formalno i neformalno obrazovanje te promicati svijest o kulturnoj baštini.

Povijest knjižnice

Narodna knjižnica i čitaonica u Klisu za rad s korisnicima otvorena je krajem 2016. godine. Ipak, postoje zapisi o djelovanju čitaonice na ovom prostoru čitavo jedno stoljeće ranije. Iako ne postoje opširniji podaci koji nam mogu reći više o njezinom djelovanju, smještaju, građi ili izgledu, proučavanjem povijesnog konteksta dalmatinskog zaleđa  i općenito ovih prostora u to vrijeme, moguće je saznati više o ovom zanimljivom podatku koji svakako predstavlja važnu informaciju za lokalnu zajednicu. Proučavanje političkih i društvenih zbivanja važno je za bolje shvaćanje značaja takve ustanove za kulturni identitet i njegov razvoj koji će uslijediti u budućnosti.

U zanosu ilirizma i hrvatskog narodnog preporoda učinjeni su prvi koraci u popularizaciji knjižnica i približavanju ideje o knjižnici širem pučanstvu. Kako je ranije spomenuto, knjižnice su uglavnom djelovale kao udruge ili kulturna društva. Nosile su naziv ’pučka’, čime se naglašavala njihova usmjerenost ka narodu, puku, najnižim slojevima naroda kojeg treba obrazovati i uključiti u kulturni život.

Uvođenjem obveznog školstva u Hrvatskoj se povećava broj pismenih. Za osnivanje knjižnica i čitaonica, koje i dalje služe za ostvarivanje političkih i društvenih ciljeva, važno je donošenje Zakona o pravu udruživanja iz 1867. godine čime se olakšava put osnivanju udruga i društava.[1] Naime, prethodno je, prema starijem zakonu, bilo potrebno ishoditi dozvolu, što od navedene godine više nije slučaj. Ovakvo rasterećenje omogućilo je narodnjacima lakše djelovanje na čitavom dalmatinskom području. Narodnjaci tako kreću u akciju i osnivaju knjižnice, čitaonice i društva izvan gradskih i varoških naselja. 1903. Društvo hrvatskih književnika osniva Glavnu upravu za osnivanje pučkih knjižnica.[2]

Osnovan je i Pokret za osnivanje pučkih knjižnica pod jurisdikcijom Glavne uprave DHK. Pokret je ostvario takve rezultate da je tijekom 1904. godine osnovano oko 150 knjižnica. Pokret je propisivao i pravilnike o radu te nastojao pribaviti sredstva za nabavu knjiga i financiranje ustanova.[3]

Prema dostupnim podacima iz državnih arhiva u to vrijeme „seoskih knjižnica bilo je svugdje po Dalmaciji, osobito u primorskom području i na otocima.“[4] Tako se navodi da je u Klisu tog doba postojalo čak nekoliko društava; Hrvatska čitaonica „Petar Kružić“ (1910.), Pučka štionica (1910.), Hrvatsko glazbeno društvo ’Zrinski’ (1912.), Hrvatski sokol (1911.).[5] Iako ne postoji više podataka o načinu djelovanja ovih ustanova, više možemo saznati iz povijesnih zapisa koji svjedoče o uobičajenim načinima djelovanja takvih čitaonica.

Knjižnice i čitaonice tog doba zaista su imale ulogu kulturnog društva, mjesta susreta za lokalnu  zajednicu, gdje je narod mogao pročitati kakve novine, knjige ili uživati čak i u scenskim uprizorenjima. Ovakav trend je dodatno potpomognut i izdavačkom aktivnošću u Splitu koju bilježimo još od 20-tih godina 19. stoljeća, ali i djelovanjem knjižara krajem 19. stoljeća.[6]

O djelovanju ovih knjižnica Stijepo Obad u svojoj knjizi Dalmatinsko selo u prošlosti kaže;

Čitaonička društva nastala su zbog prosvjetnog, kulturnog unapređenja sela. Preko tih društava narodna misao je sebi krčila put u selima. Ona su bila rasadište prosvjete, žarište kulturnoga života i sastajalište naprednih ljudi. Tu se sastajalo i razgovaralo, čitale su se razne novine, i rodoljubne knjige i priređivale priredbe.[7]

S obzirom na praksu otvaranja sličnih društava i u ostalim obližnjim mjestima, kao što su Vranjic, Mravince, Korušce, te da je osnovna škola u Klisu postojala još od 1832.[8], nije teško zaključiti da su čitaonice u Klisu djelovale s istim idejama i na iste načine, podupirući ideje o  buđenju nacionalne svijesti i promičući pravaške ili narodnjačke političke stavove. O tome svjedoče i zapisi iz ljetopisa u župnom arhivu Kliške crkve; „u marču g. 1878. narodna je stranka dobila većinu, koju je uzdržala sve do g. 1911.“[9] Nakon toga narodnjaci u Klisu koaliraju s tzv. demokratskom strankom, a najvažnije je reći da se autonomaši ne vraćaju na vlast, bar ne u godinama koje su važne za uspostavljanje političkog i društvenog konteksta oko rada navedene čitaonice. Vjerojatno je da je rad čitaonica bio kratkog vijeka, svega par godina, što se podudara i s početkom Prvog svjetskog rata 1914. godine, ali i činjenicom da su seljaci, prema povijesnim zapisima, teže održavali rad knjižnica kad su im one bile potpuno prepuštene.[10]

Narodna knjižnica i čitaonica u Klisu otvorena je 6. prosinca 2016. godine u staroj austrijskoj zgradi, koja je do kraja sedamdesetih bila školska zgrada. U zgradi se, od njene izgradnje 1912., nastava održavala s prekidima za vrijeme Prvog i Drugog svjetskog rata, kada je služila kao smještaj za vojsku.

O izgradnji same škole i povijesnim okolnostima opet doznajemo nekoliko detalja iz župnog ljetopisa;

Nakon toliko prepiraka, komocija, tužaba, odlučeno je da se škola gradi kod vode „Tri kralja.(…) Od 29.5. nastavilo se je oko gradnje škole sve do konac 1912. godine. Potok je tekao kroz sadašnju školu pravcem od sjeverne ćoše put južne ćoše, dakle diagonalno. Potok se je odvratio kroza zemlju te je škola sagradjena.[11]

Godina njene izgradnje svjedoči nam da navedene čitaonice nisu mogle biti smještene na tom mjestu, već su bile smještene u nekoj od privatnih kuća u centru mjesta.*

Izvori:

  • [1]Stijepo OBAD, Dalmatinsko selo u prošlosti, Logos, Split,1990., str.129.
  • [2] Josip STIPANOV, Povijest knjižnica i knjižničarstva u Hrvatskoj, Školska knjiga, Zagreb, 2015., str. 198.
  • [3]Isto.
  • [4]S.OBAD,nav.dj.,str.134.
  • [5]S.OBAD,nav.dj.,str.138.
  • [6]Nada TOPIĆ, Knjižara Morpurgo u Splitu (1860.-1947.) i razvoj kulture čitanja, Naklada Ljevak, Zagreb,2017., str.29-31.
  • [7]S.OBAD,nav.dj.,str.135.
  • [8]Ljetopis župnika Škarice (1912.) iz župnog arhiva Crkve UBDM Klis.
  • [9]Isto.
  • [10]S.OBAD,nav.dj.,str.134.
  • [11]Ljetopis župnika Škarice (1912.) iz župnog arhiva Crkve UBDM Klis.

*Čitav je tekst preuzet iz poglavlja o Narodnoj knjižnici i čitaonici u Klisu diplomskog rada Utjecaj narodne knjižnice na kulturni život lokalne zajednice: Narodna knjižnica i čitaonica u Klisu, Lea Smodlaka, Mostar 2018. (Sveučilište u Mostaru; Filozofski fakultet, Odsjek za informacijske znanosti).

Nakladnička djelatnost

Djelatnici

Lea Smodlaka

radno mjesto: ravnateljica

mag.bibl, mag. philol.croat.

e-mail: [email protected]

tel: 021 715 087

Lena Mihovilović

radno mjesto: knjižničarski tehničar

tel: 021 715 087

Skip to content